Tvoje dijete
Dalmacijo suncem ovjenčana,
zemljo mora, smilja i masline
ja sam tvoje d’jete sa Jadrana
u tuđini željno domovine.
Za te, zemljo, ovu pjesan pišem,
u mislima vazda tebi letim,
rime slažem, zu tobom uzdišem,
kad god tvoga imena se sjetim,
Ah, u tebi Pridraga je moja,
gdje ugledah svjetlo ovog sv’jeta
gdje me čeka sva lipota tvoja;
rodna gruda, postojbina sveta.
Zato ljubim sure hridi tvoje,
more, kamen, jidra i gajete,
bile žale, vapore i škoje,
svaki pedalj tvoje grude svete.
© Ante Gune Čulina
ODABIR KATEGORIJE